Renesansni duh kao inspiracija

Da se Leonora rodila u doba visoke renesanse, pitanje je što bi bila – muza ili umjetnica. Itekako ju je lako zamisliti u ulozi Contessine de Medici, za kojom je Michelangelovo srce navodno potajno uzdisalo. No osim što bi njoj bili upućeni stihovi soneta talijanskih renesansnih «hominum universalium», ona bi ih i sama vješto pisala, jer je s romantičnim imenom, koje priziva doba talijanskih umjetničkih divova, udahnula i njihovu gorljivu ljubav prema umjetnosti, veliki talent i fascinantnu kreativnu energiju. «Nomen est omen», kako su govorili stari Rimljani. Ime je znak.

Leonora se rodila 4. studenog 1977. u Rijeci, ali ju je sudbina ubrzo, već sa 6 mjeseci, odvela – u Italiju. Odmalena je rasla u umjetničkoj atmosferi – glazba, slikarstvo, kiparstvo, književnost… - bili su dio njene svakodnevice. Tata joj je proslavljeni svjetski operni pjevač, a mama pijanistica i slikarica, pa je od malih nogu rasla na kazališnim daskama. Pjevala, plesala i glumila pred publikom… Kako je Leonorin tata početkom 80-ih dobio angažman u Italiji, obitelj se s njime preselila u Milano. Osnovnu školu, prve satove klavira, prva upijanja arhitekture i likovne umjetnosti talijanskih velikana, iskusila je u sjenama milanskoga Duoma. Ima li ljepšeg početka?! A onda su došli još slađi izazovi – glazbenu i baletnu školu pohađala je u mjestašcu Mogliano Veneto, nedaleko Venecije, no da bi ostala vjerna renesansnoj svestranosti – gimnazija koju je završila bila je – matematička.