Svi putevi vode u Rim

Bologna je bila tek kraća stavka na putu do – Rima, gdje je diplomirala na prestižnoj dramskoj akademiji „Silvio D'Amico". Kada danas Leonoru upitate u kakvom su joj sjećanju ti talijanski dani ispunjeni upijanjem, učenjem, upoznavanjem… - reći će sa širokim osmjehom na licu:

Svaki od tih gradova bio je nešto posebno, izgradio me i oplemenio na specifičan način. Bologna sa svojim čarobnim srednjovjekovnim štihom, Venecija s tajnovitošću i ljepotom, Rim sa svojim bogatstvom, raskoši i umjetnosti na svakom koraku. Svaki sam dan do Akademije prolazila pored Panteona, Fontane di Trevi… Energija i inspirativnost Rima je riječima neiskaziva.

Iako svi putovi vode u Rim, on je za Leonoru bio tek jedno od mnogih divnih iskustava i djelić bogate inspiracije, no nije je zadržao. Nakon završene se Akademije vratila u rodnu Rijeku, koja je uvijek iznova vuče svojom dragom poznatošću i mirisom mora. Sada je stalna članica ansambla riječkog narodnog kazališta „Ivan pl. Zajc". Prva uloga koju je odigrala na daskama riječkog HNK bila je u predstavi "Filomena Marturano", E. De Filippa. Uslijedio je niz uspješnih uloga: Shakespeareov "Hamlet"(Ofelija), Ruzzanteova "La vaccaria" (Fiorinetta), Lorcini "Krvavi svatovi" (zaručnica), "Jalta, Jalta" (Nina) Grgića i Kabilja, Čehovljev "Galeb" (Nina), Williamskova "Mačka na vrućem limenom krovu" (Margaret), Krležini "Gospoda Glembajevi" (Sestra Angelika), Gogginov "Nunsense" (Sestra Amnezija i Sestra Hubert) itd…, te u Trstu na Festivalu operete u opereti "Zemlja smješka" F. Lehara.